I

nedjelja, 30.10.2011.

VIDI ŠTO STE MI UČINILI OD SRCA, MAMA

Gordana Budimir: Seks i Osijek (Cipele su ženama najbolji prijatelj)













10. VIDI ŠTO STE MI UČINILI OD SRCA, MAMA!

30.10.2011.



HELP! Ne želim se zaljubiti!

Premda većina romana, novela, lirskih i narodnih pjesama, forsira ljubav, ja je ne želim! Dosta mi je ljubavi! Te nervoze, neuroze, ekstaze! Zanima me što će u budućnosti, na tu temu reći medicina i kemija, ali, ljubav je po mojem mišljenju – bolest! Virus! Nikakva slatka obamrlost duha i tijela, nego - groznica, temperatura, poremećaj apetita!

>..............................


Tijekom života u meni se vodila ogorčena borba između emocija, koje mi je nametala naporna europska kultura (s Romeom i Julijom na čelu) i razuma, koji se nametao sam od sebe. Za glavne krivce svoga teškog stanja, osim Europe, mogla bih još navesti mamu i katoličku crkvu, koji su na etičkoj ljestvici forcali ljubav i odgojili me kao posljednjeg debila. Nagovarali su me da volim sve ljude, posebno jadnike, muškarce i ostale outsidere! Petljali su mi se duboko u seksualni život i zabranjivali seksualne tenzije bez osjećaja! Predlagali jednog jedinog muškarca u životu! Pljuvali na promiskuitet i seks bez obaveza! Pa se sad stidim jednonoćnih avantura, koje priznajem samo u crkvi, a inače ih negiram!


>...............................

I moram sama sebe moliti da se klonim emotivnih uplitanja sa muškarcima i jadnicima! I da im ne pružam potrebnu podršku, ljubav i mali prst! Jer čim osjete mali prst, momentalno zgrabe i cijelu ruku, kao što kaže istoimena poslovica! A obično im ni ruka nije dosta, nego te još dublje zgrabe i ugrizu za srce!
Tako da mi je dosta pogrešnog maminog i katoličkog odgoja! Ne želim se više emotivno angažirati sa jadnicima, koliko god jadni bili, a ni sa muškarcima, koliko god se Romeo skrivao u njima! Ni sa kim, samo sa cipelama!

>..............................

U tom smislu, nakon posljednjeg ljubavnog brodoloma, prije dvije godine, 27.12. u birtiji kod Mikija ( preciznija lokacija- Mikijevo rame ) - na zasjedanju srca i razuma, donijela sam slijedeće zaključke:
1.) treba se kloniti bitangi, jer su oni fatalni za sve vrste princeza, od maminih do zvaničnih... navedimo samo neke primjere...evo, npr. Caroline od Monaka i mene
2.) treba se kloniti zabranjenih muškaraca (oženjenih, šefova, Predsjednika SAD i slično) jer su oni idealno tlo za razvoj ljubavi...kao primjer možemo navesti Moniku Lewinsky i Clintona
3.) treba voditi promiskuitet i rat, a ne ljubav ( primjeri su bezbrojni, ali anonomni)


>............................

Tada, tog hladnog prosinca, dok je vani cičala hladana zima, ja sam također odlučila postati hladna! Hladna i proračunata! Hladnija od ruske i svake druge zime! Sa svima, a sa muškarcima pogotovo! Cijediti im tijelo i dušu!
Bitch!
U tom smislu, donijela sam još dva zaključka (isto kod Mikija, preciznija lokacija – između šanka i poda) :
a) nikada više ne provoditi noći grizući čokoladu i nokte i buljiti u mobitel koji ne daje znakove života
b) nikada se više ne udubiti, nego iskorištavati muškarce na sve poznate načine

>.........................


Nakon što sam ponovo razmotrila zaključke sa zasjedanja 27.12. moram reći da su još uvijek aktualni i protežu se na sadašnje vrijeme i, najvjerojatnije, na vječnost! A u sadašnjem vremenu je Dylan daleko - u Sarajevu, i nije se već neko vrijeme javio! A ovdje je subota! Subota je subota! Treba se nakinđuriti i izaći van!
Hvala Bogu što nisam apsolutni početnik, nego sam apsolutno bistra! Da ne bih sjedila u kuhinji i buljila u mobitel koji ne daje znakove života!
Kad sam već u kuhinji, koja je središnje mjesto života svake žene, mogla bih baš nešto pripremiti..nešto fino, što stalno pripremam...neki koktelčić!
Mmmm..baš su fini kokteli za opuštanje...a mogla bih prije izlaska napraviti i jednu relaksirajuću kupku...da pogledam na mobitel koliko je sati...
Opa! Poruka! Ahh, evo, javio se Dylan!

>:.............................

Da zapalim cigaretu prije nego što pročitam! Štajaznam, ako mu sad odgovorim, pa on meni, pa ja njemu..možda i ne stignem van! Pa, dobro, ako baš tako ispadne, ići ću sutra!
Da vidim šta je napisao...aha...kao, baš je super, smjestio se kod Mirze, malo su šetali Baš- čaršijom i slično...hehe...di bi drugo šetali u Sarajevu!! Slatko! A sad baš sjede u bašti i čekaju da Mirzina sestra Emina skuha večeru.
Emina?
Popila sam jedan koktel, ali mislim da ću napraviti još jedan.
Emina!
Ako mu sad odgovorim, mogli bi se stvarno dugo dopisivati! Neću mu ni odgovoriti! Idem ja odmah van! Idem se nakinđuriti! Napravit ću najprije kupku, to je najbolje za tijelo! Relaksira i odmara, što je svakom potrebno!
Mobitel stvarno više neću ni pogledati jer mi općenito ne donosi ništa dobro! Nemam pojma zašto su ti mobiteli uopće izmišljeni, to nisu nikakva sredstva za komunikaciju, to su sprave za mučenje! Osim toga zrače, pa nisu dobri ni za mozak! U kupku ću umjesto mobitela ponijeti još jedan koktel, iako ni to nije baš najbolje za mozak!

>..............................

Otišla sam u kupaonicu i uzela Creamy Candy Bath s mirisom vanilije, komadićima kakao maslaca i bademovim uljem i ušla u kadu s čašom u ruci..da se što više opustim i osvježim prije izlaska!
Za dobro opuštanje putem kupke, preporučljivo je malo zažmiriti i pustiti mozak na pašu.
Ispila sam koktel do dna i polizala čašu, a onda sam zažmirila...pred očima su mi se počele stvarati razne opuštajuće sličice... plavo nebo...velike zelene krošnje...mirisna bašta nad kojom polako zalazi sunce...a ispod jedne krošnje, u hladu jasmina, sjede Mirza, Dylan i Emina!!! Emina ustaje i odlazi u kuhinju, koja u njenom slučaju ne služi za pravljenje koktela, nego za kuhanje! Ostavlja otvorena vrata od kuhinje, tako da se iz bašte vidi kako počinje mijesiti pitu...ljulja bokovima naprijed – nazad, naprijed - nazad, dugme na košulji joj se otkopčalo, a pramen crne kose pao na rumeno lice... zajapurila se od ljuljanja bokovima! I gleda kroz pendžer i smješka se na Dylana!
Otvorim naglo oči i vratim se iz plavičastih sfera! Kakva je ovo prokleta kupka? Ovo nije nikakva kupka za relaksaciju, nego za dodatno uznemiravanje i pojačavanje živčane razdražljivosti!

>..............................

I što ja uopće radim tu, u kakao maslacu? Nisam uopće uljepšana i opuštena, nego, naprotiv, nervozna i napeta kao puška, a nije dovoljno što me ova pjena s mirisom vanilije bocka po stomaku, nego mi se popela sve do brade i polako počela izbijati na usta, pa izgledam kao bijesan pas!
Neću više gubiti ni minute!! Idem ja lijepo odmah van! A toliko sam bijesna od ove kupke, da ću sad uhvatiti prvog nabildanog frajera i onda se relaksirati kako bog zapovijeda! Subota je subota!!
Neću valjda mijesiti pitu kao ona smiješna, rumena Emina! Glupača! Ne bih ja subotom navečer mijesila pitu!!



>............................................
glitter-graphics.com

- 12:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 05.10.2011.

Kad srce radi bi-bim, ba-bam

Gordana Budimir: Seks i Osijek (Cipele su ženama najbolji prijatelj)














9. KAD SRCE RADI BI-BIM, BA-BAM


5. 10. 2011.


Jesam li nekom nedostajala?

>................................


Dylan je otputovao u Sarajevo kod nekog frenda – Mirze, sa Marijin Dvora, koji je studirao u Americi.
Ako mislite da mi nedostaje, grdno se varate! Meni više nitko ne nedostaje!
Nakon posljednjeg ljubavnog brodoloma, nema teorije da me netko smota na brzaka! Uopće više nisam zaljubljiva! U koga da se i zaljubim na ovoj blesavoj kugli! I, pogotovo, u malom gradu! Po kojem se valjaju potpuno istovrsni primjerci! Od kada sam se riješila jednog pauka, koji je lovio sve živo, živim u stopostotnom ledenom dobu i na ljubav više ne računam! Zamrznula sam lijevu srčanu pretklijetku i sve unutar srca i s muškarcima koristim samo mozak! Ako bi me netko i zanimao, taj bi trebao biti zgodan, seksi, duhovit i bogat, a takvi tipovi, kao što je poznato, uopće ne postoje!
Tako da sam se povukla i odala cugi (povremeno), i cipelama (stalno)!
Noći provodim s frendicama u barovima i procjenjujem komade s velikim dozama cinizma! A preko dana čitam novije ženske mislioce koji preporučuju da muškarce treba uzimati samo rekreativno, za zabavu, u malim bočicama!
Pih! Kome trebaju muškarci? Meni, sigurno, NE! Svi su muškarci isti!


>............................


Kad je Dylan otputovao, konačno sam imala dovoljno vremena za sebe i odmah sam otišla u šoping! On se javio iz vlaka, nedugo nakon polaska. Zveknula sam mobitel na dno torbe i odala se čarima šopinga. Hehe, uživala sam što se ne moram opterećivati kojekakvim hramovima kulture, nego se mogu slobodno prepustiti svojim omiljenim hramovima – trgovinama cipela! Obišla sam sve najdraže trgovine cipela dva puta i dugo se nisam mogla odlučiti između jednih smeđih čizmica i sandala sa kristalima Swarovski..svaka normalna ovisnica o cipelama kupila bi oba para, ali ne i ja.. ja sam najprije kupila čizmice, pa zatim sandale u crnoj boji, a onda sam se vratila i po sandale u ljubičastoj boji...! U intermezzu između crnih i ljubičastih sandala, vidjela sam u suprotnom izlogu jednu čipkastu seksi spavaćicu. Bila je genijalna, ali što će mi ljubičasta preseksi spavaćica? Na ljubičaste sandale Swarovski? Stvarno mi nije potrebna!
Samo da je malo bolje pogledam! Malo sam hodala oko izloga i odmjeravala spavaćicu. Onda sam otišla po sandale.

>............................


Dok sam kupovala ljubičaste sandale i kalkulirala treba li mi i spavaćica u istoj boji, naišla je Ines...moja poznanica sa fitnessa. Nisam je dugo vidjela, jer već neko vrijeme ne idem na fitness. Bila je još mršavija nego prije, sa evo, ovooolikiim dekolteom, ispod kojeg nije imala grudnjak! A grudi su joj bile još veće nego zadnji put, kad su bile ogromne! Kako joj to uspijeva prirodnim putem? Pozvala me na kavu, što me malo začudilo, jer sam je milijun puta srela u gradu i nikad nije imala vremena za kavu. Ali, pristala sam, jer mi je uvijek bila simpatična.. imam lijepu osobinu da nisam nimalo ljubomorna na žene koje su zgodnije od mene.

>..............................

Sjele smo u obližnji kafić i ja sam naručila parfe tortu i duplu kofi sa duplim šlagom, a ona samo mineralnu vodu!
- Nema te na fitnesu? – pitala me svojim seksi glasićem, nalik na šaputanje na jastuku i Nives Celzijus.
- Ne da mi se više gnjaviti na leg press i leg curl! - rekla sam ustima punim parfe kreme.
- Da ja imam tako zgodnog frajera kao ti, ne bih silazila sa leg press – šaputala je Ines.
- Kakvog frajera? – pitala sam oprezno.
- Pa, onog s kojim si bila neki dan na špici. I ja i sve moje frendice smo popadale sa stolica kad smo ga vidjele!
- Aaa..to je obiteljski prijatelj – petljala sam.
- Nije ti frajer? – živnula je Ines iz šaputanja.
- Ne! – rekla sam hladno.
- Možda bi me onda mogla upoznati s njim, možemo otići na večeru? - dodala je ushićeno.
Nisam znala da i parfe krema može zapeti u grlu!
Pogledala sam je malo bolje i drugačijim očima. Koza jedna razdrljena! Ona bi se odmah bacila na Dylana! A Dylan, koji je isti kao i svi drugi muškarci, sigurno voli baš takve seksi mjesečarke, koje pričaju polu-šaptom i stalno trepću umjetnim trepavicama!
A šta da ja radim na večeri? Baš bih se jako zabavljala! Pored ovakve šmizle nisam nimalo seksi! Ne pričam pospano, nego se derem, gestikuliram i pravim grimase! Uopće ne vladam sobom! Jedem parfe-kremu! Ova bi Dylana smjesta odvela doma, a mene napucala!

>............................

Brzo sam popila kavu (šlag sam odstranila žličicom ) i razišla se od fitness Celzijuske.
Vratila sam se do izloga sa spavaćicom i smjesta ušla u dućan.
Bez imalo kolebanja, kupila sam spavaćicu, a osim nje, kupila sam i nekoliko kompleta seksi rublja i samostojećih čarapa.
Iz šopinga sam se vratila prilično nervozna, što nije moj običaj!
Kod kuće nisam uopće najprje isprobala cipele, nego spavaćicu! Što pogotovo nije moj običaj! Pažljivo sam se pogledala u ogledalo!
- Mjesečarka je u pravu! Moram na fitness, moram se malo stesati! Udebljala sam se! To je danak noćima bez seksa, u kojima bauljam između televizora i hladnjaka i jedem bezvrijednu hranu! Sad svi vole mršavice s velikim sisama, a la Nives i a la Ines! Dylan sigurno isto voli takve! Šmizla me sad toliko raspalila da bih najrađe platila popravak, ali nemam trenutno dovoljno keša!

>................................
g

Pogled mi je sa ogledala pao na torbu! Nisam čula mobitel! Dylan je sigurno slao poruke, ali obuzeta šoping-transom i naknadnim šokovima, nisam ništa čula!
Iskopala sam mobitel sa dna torbe. Nije bilo niti poruka, a ni propuštenih poziva! Za svaki slučaj, obrisala sam dvije stare poruke, možda mi je memorija puna..
Ništa!
Svašta!!
Zapalila sam cigaretu i obrisala još trideset starih poruka! Malo sam i prodrmala mobitel.
Još sam neko vrijeme čekala, a onda sam šiknula mobitel kraj pepeljare, u prah i pepeo! Gdje mu je i mjesto! Otišla sam u kuhinju smućkati neki koktel. Baš sam rezuckala voće, kad se mobitel digao iz pepela i zazvonio - zdrmao me u predjelu pleksusa! Jaoo! Toliko sam se zatresla da sam porezala mali prst! Strpala sam prst u usta i pojurila u sobu! Dok sam prolazila pored fiksnog telefona i on je počeo zvoniti, što me nimalo nije zbunilo, jer na fiksni, uglavnom, zove rodbina. Tako da sam ga ignorirala i produžila prema mobitelu! Izvadila sam ga iz pepela i pažljivo se javila:
- Hallooo - prošaptala sam sneno po uzoru na Nives & Ines.
- Oprostite, pogriješio sam broj- rekao je neki muški glas i prekinuo vezu.

>.............................


Za pet minuta je opet nazvao, a ja sam se ovaj put javila normalnim glasom.
- Aaa, konačno – rekao je rođak Iko. Maloprije sam dobio neki baršunasti nježni glasić koji nimalo ne liči na tebe!
Iki je trebala neka usluga koju sam mrzovoljno odbila!
A da stvari budu još gore, sjetila sam se vremena, kad je jedna moja frendica bila zaljubljena u Iku, pa smo proučavale i njega i razne druge tipove muškaraca. I do kakvih smo rezultata došle? I Iko i svi ostali tipovi muškaraca u promatranoj dobnoj skupini od 25 do 65 su unisono šenuli za istim ženskim prototipom – seksi gerlom koja šeta bez gaćica i mutno šapuće i guguće napućenim usnicama! Kao Ines! I izigrava nemoć i naivnost! A baš su nemoćne!! Moš mislit! I naivne kao francuske sobarice! Koji repertoire, o, la la! Ništa ne vjerujem tim glumicama! Kao da u stalno na nekom zadatku! A Iko ih voli! Sigurno i Dylan! Svi su oni, prema istraživanju, isti!

>..................................

Uhvatila me neka drhtavica..Nemam pojma šta me spopalo! Uglavnom, dohvatila sam mobitel i izbrisala zauvijek broj od one glupe seksi Ines!
A dok sam brisala broj, nekoliko kapi krvi se skotrljalo sa porezanog prsta i palo na spavaćicu, baš nekako oko srca!
Pogledam se u ogledalo i imam što vidjeti! Strava nad stravama! Srce ne samo da lupa bi-bim, ba- bam, nego već i krvari!



>...............................................


- 22:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.08.2011.

Gordana Budimir: Seks i Osijek (Cipele su ženama najbolji prijatelj)














8. KOPAČKI RIT : ONOMATOPEJA I PERSONIFIKACIJA

14.8.2011.



Mjesto radnje : nećete vjerovati, Kopački rit
Vrijeme radnje: proljeće, subota, podne, kad su svi na špici (sama sebi ne vjerujem!)

Dylan i ja se nakon onog hrvatsko-japanskog incidenta vozimo prema Kopačkom ritu. Ja sam se donekle smirila, popila kavu i na kiosku kupila čips s paprikom da imam za Dylana, sebe, a dat ćemo i životinjama u parku prirode, ako budu željele probati čips.
Vozim polako i u autu slušamo Bellinijevu Normu s Marijom Callas. Ako to niste od mene očekivali, potpuno ste u pravu, jer je to Dylanov CD, ali moram priznati da me nakon pređašnjih događaja na parkiralištu, ugodno smiruje, čak su mi se u jednom trenutku počele sklapati oči od silnog smirivanja! Callasica tu i tamo malo zavrišti i taman me probudi baš kada bih trebala zaspati, tako da je taj Bellini to baš dobro izračunao..Eto dokaza da glazba nije samo emocija, nego i matematika!

>.............................



Na cesti prema Kopačkom ritu, nema baš nekog gustog prometa, pa stignem i zjakati dok vozim. Izvan grada se prostrla sva ta silna priroda, ravnica, polja i livade, drveće i cvijeće..i sve je to onako dosta dobro izgledalo na prvi pogled.. naročito crveni makovi u zelenoj travi, ne znam da li volite opise krajolika?
Sav taj nizinski pejzaž podsjećao me je na lektiru i na one dosadne ruske pisce čije sam opise prirode čitala na preskokce, ali sama priroda i nije bila tako dosadna kao kad je opisuju pisci i pjesnici. Makovi su bili baš ekspresivni, onako crveni na zelenoj osnovi i osim na lektiru i pjesnike, podjećali su me i na jednu moju staru haljinu iz Istambula!

>...............................

Sad kad sve to malo pažljivije promatram, nemam pojma zašto sam u životu forsirala kafiće, staklo i beton! Jedva čekam da dođemo u park prirode i da vidim sve te silne životinje..tamo sigurno ima životinja na bacanje, na sve strane trčkaraju prekrasne srne, jeleni, mali i veliki zečići, po vodi plove patkice, možda vidimo i crne rode ili kormorane, a sve je to još posuto prekrasnim šarenim leptirima! Ta me je sličica potpuno opustila i oraspoložila. Mogu vam potvrditi da priroda stvarno smiruje, još samo da ova Callasica začepi!!


>......................


Jako mi je drago što sam ipak normalna i što osjećam ljubav prema prirodi i životinjama koja je do sad bila skrivena negdje duboko u meni. Uvijek sam znala da su životinje bolje od ljudi i da je pas najbolji čovjekov prijatelj, ali moram priznati da sam do sad, birajući prijatelje izvan ljudi, ipak uvijek birala cipele! Psi su mi bili nekako previše posesivni!
Možda sad zavolim životinje više od cipela!!

Tako puni novih utisaka, Dylan i ja smo stigli u park prirode. Na parkiralištu je bilo nekoliko autobusa sa turistima, bez kofera, ali ja sam, svejedno, jako, jako oprezno parkirala.
Nedaleko se nalazio mali, simpatičan kafić, ali stvarno sam ignorirala misao koja mi se pojavila u glavi, i krenula uskim puteljkom u susret drukčijim izvorima zadovoljstva..
Murphy, ovaj, bože, šta mi je... Dylan je krenuo za mnom..
Nisam imala pojma kamo idem, ali, vjerojatno je dovoljno pratiti puteljak i čarobni svijet flore i faune će se već otvoriti pred nama!


>..................................


Hodali smo neko vrijeme, ja naprijed, a Dylan iza mene, bože, da mi je ovo netko pričao! Oko nas je bila..hmm..privlačna močvarna i vodena vegetacija..
Srne i jeleni se nisu pojavili odmah na početku kako sam ja to zamišljala, a vrijeme do njihove pojave upotpunili smo tako da smo pažljivo slušali osebujne zvukove prirode.
Prevladavali su slijedeći zvukovi: buć, buć i zatim kre kre..
Kre kre je apsolutno dominirao predjelom i ubitačno se ponavljao: kre kre kre kre kre kre kre kre kre!!! Stvarno su su mi.otpale uši!! Najprije ona Marija Callas sa svojim visokim „ce, a nisam pošteno ni predahnula već moram slušati ovaj visoki „kre“!!! Sad mi je jasno zašto u blizini nema ni srna!!

>...............................


Kad smo izašli iz pojasa žaba, nastupila je prilično ugodna tišina..vjetar je čarlijao u krošnjama i bilo je konačno tiho..sad će sigurno i srne...mogu im dati malo čipsa da mi jedu iz ruke, a Dylan bi to mogao fotkati, da se i ja jednom normalno fotkam, pa još i u prirodi!
Grmlje ispred nas se malo zaljuljalo..baš je zanimljivo ovako iščekivati da se pojave srne, a možda i malo slatko pirgavo lane!
Pripremila sam čips i prestala hodati da ih ne uplašim, jedve sam i disala, tako da sam bila u idealnom statičnom položaju za drugu vrstu stanovnika rita koja se iznenada pojavila i preplavila nas, uz novi, simpatičan zvuk iz prirode : zzz zzz zzz zzz zzz zzz zzz zzz zzz zzz zzz zzz!!!
Napili su nam se krvi koliko god su mogli, a čips im onda nisam ni nudila..
Izbit će mi ziher crveni plikovi, a ako nekom nepoznatom turistu, sa ili bez kofera, iz bilo koje zemlje, slučajno padne na pamet da me fotka, smjesta ću ga ubiti i zakopati u močvari!!


>.................................


Nekako smo izašli i iz drugog kruga močvare i ušli u treći, moram priznati da sam pomalo već i lipsala! Zadihala sam se gore nego u diskoteci! Pustila sam Dylana naprijed, a ja sam jedva klepesala za njim..američka životna energija je stvarno nedostižna.. tumarao je vamo-tamo, lijevo-desno, ali i dalje nije bilo nikog, niti jedne jedincate normalne životinje, ni na nebu, ni na zemlji! Odustala sam od srna i pogledala čeznutljivo u nebo da ugledam neku od stotina tisuća ptica koje tu obitavaju, ali nije ih bilo..gdje su kormorani, čaplje, orlovi štekavci i ostalih 285 vrsta ptica?


>..............................


Nije ih bilo! Umjesto njih, na nebu su se pojavili oblaci! Malo je i zapuhalo!
Dylaaan!! – dozivala sam hiper pokretnog Amera, koji je grabio ispred mene u novi krug močvare i već se prično udaljio!
Nije me čuo! Već sam ga jedva i vidjela! Neću se valjda izgubiti u močvari!! Pretpostavljam da je sad kasno da počnem bacati čips po puteljku!!
Kad sam bila malena, čitali su mi jednu užasnu priču, u kojoj su zločesti roditelji, s šovinističkim naglaskom na ženu – majku, odveli djecu u šumu, da ih tamo ostave!!! Pametna djeca, s naglaskom na muški lik, bacala su komadiće kruha po šumi, da bi se znali vratiti kući. Ali, uzalud!! Kad su se htjeli vratiti, nisu mogli, jer su mnogobrojne ptice pojele kruh! Što se toga tiče, koliko sam ja snimila situaciju s pticama u Kopačkom ritu, rijetko je kruh negdje na svijetu, sigurniji nego ovdje!


>................................


- Dylaan! – zvala sam močvarnog entuzijasta iz Amerike.. Zapuhalo je jače, a nekako se i zamračilo.
Iz daljine su se čuli krici..da li su to duhovi močvare ili ptice močvarice koje ipak postoje? Gledala sam oko sebe..vjetar je savijao grane i sa svih strana je počelo šuštati i fijukati, a vrbe, hrastovi i topole nisu više izgledali ni najmanje pitomo, nego su bacali grane na mene i vikali : buaa-buaa!!
I još to nije bilo dovoljno užasno, nego su se odjednom pojavile i ptice, kao kod Hitchcocka!! Ima ih!! Uz svu moguću onomatopeju i personifikaciju od stane prirode, ptice nisu djelovale ni najmanje dražesno!
Srce mi je stalo!! U svim filmovima B produkcije Dylanovih sunarodnjaka, a kojih sam se, hvala Bogu, nagledala u životu, - kad ptice počnu graktati, a plavuša ostane sama u močvari, iz močvare izroni neki predator koji je mješavina vanzemaljca i pluga i traktora sa Bob Marley frizurom! Ili neka ekipa duhova!!


>...................................


Tako da sam užasno vrisnula kad je nešto takvo izletjelo iz močvare i poletjelo prema meni!!
- Dylaaaaan! – vrištala sam dok sam čekala da me čudovište pojede s s čipsom!!
Nije me odmah pojelo, nego me najprije uhvatilo za ruku.
- Ako hvata plavuše za ruke, to nije nitko drugi nego King Kong!- mislila sam, obuzeta filmskim B asocijacijama.
Hrabro sam se okrenula i shvatila da je ovo moje čudovište puno manje, ali jednako strašno kao King Kong! Žaba!!
Bljak!! Baš je bila bez ikakve ljepote!
Ne znam šta je ona u tom trenutku mislila o meni, vjetar me užasno raščupao, ali djelovala je još preplašenija od mene i prva se pribrala i napustila poprište!!
Dylan me povukao za ruku: „Idemo!“
Po nama su pale prve od nekoliko milijardi kapi kiše.
Kad smo se dokopali kafića, bila sam toliko sretna, da vam to uopće ne mogu opisati!!





>.......................................................

- 22:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 31.07.2011.

Gordana Budimir: Seks i Osijek (Cipele su ženama najbolji prijatelj)










7. MURPHYJEV ZAKON- ZAKON NAD ZAKONIMA

31. 7. 2011.

PROLOG


1. Ako nešto može poći naopako, poći će naopako.
2. Kruh uvijek pada na namazanu stranu.
3. Ono što tražite, uvijek je na zadnjem mjestu gdje ćete pogledati.
4. Rezervna guma će vam zatrebati onog trenutka kad je izvadite iz auta.
5. Zub uvijek počinje boljeti u subotu navečer.



MURPHYJEV ZAKON I JAPANCI


Ne znam da li bi mi trebalo biti neugodno što sam odrasla na špici i volim samo asfalt i cipele? I što sam razvijala pretežno snagu, a ne um! Šalim se, a pri tome, kao kod svake šale, ima prilično i istine!
Dakle, da li bi mi trebalo biti neugodno što nisam previše cupkala po muzejima i galerijama, nego sam bila trula pripadnica jednog sirovog kapitalističkog uređenja i forsirala business i materijalizam? Pa se sad, kad više nemam nenormalno novaca, ne znam snaći u prirodi i društvu. Pogotovo u prirodi!



>...............................



A New Yorker se odlično snalazio svuda i uživao u malom gradu! I vrijeme je da ga prestanem zvati New Yorker i da ga počnem zvati po imenu – Dylan!
A kuma je iz karantene poručila: „Dosta je bilo kafića, špice, pijaca i šiš-ćevapa, sutra ga trebaš odvesti u Kopački rit!“
Bože, dosadne li žene! Nadam se da će nakon vodenih kozica dobiti neki blagi oblik ptičje gripe od koje se tri tjedna ne mogu izdavati nikakve naredbe!
Kopački rit! Moš mislit! Što je to uopće? Što tamo ima? And last, but not least, što tamo obući?
Nisam se usudila pitati onu Drakulu od kume i žene, pa sam pitala Dr. Google... Ajooj!! To je , izgleda, neki splet močvara sa pripadajućim pticama močvaricama i Mariom Romulićem koji tamo stalno nešto snima. Na ovom svijetu nema više nikakve privatnosti, čak ni po močvarama!


>...............................


Šta sad? Znam se obući za festivale, evente, modne revije i Doru u Opatiji, ali kako se treba obući za močvaru?
Otvorila sam svoja 4 ormara u kojima je 438 cipela, sandala i čizmica, uredno složeno i numerirano..koje bi bile za Kopački rit? Stvarno mi je neugodno što stalno nešto zanovijetam, ali naprosto moram reći da nemam šta obuti!!!
Jako sam se iživcirala i na kraju izvukla neke gumene čizmice broj 47, bože što ste površni, naravno da to nije moj broj čizmica, nego redni broj u ormaru!!
Ako vas baš zanima povijest tih čizmica, donijela mi ih je frendica iz Milana prije dvije godine, kad su Talijanke nosile gumene čizme na romantične haljinice i suknje. To mi je bila totalna fora, pa sam i sama povremeno takva hodala malim gradom, koji to, nažalost, nije dovoljno razumio. I dobacivao mi je da li sam krenula na pecanje ili u močvaru, pa sam to sad na taj način i povezala.
Kad sam riješila najvažniji problem odlaska u Kopački rit- (cipele!), ostao je još čitav niz upitnika..što ću s kosom? Da li da se našminkam i koliko? Hoće li Romulić biti tamo? Nisam htjela riskirati..


>..................................


Nazvala sam frendicu na RTL..ona je dobra s Romulićem..i baš super da sam pitala!! Romulić je s kamerama bio u inozemstvu!
Okej, ne moram se nešto specijalno dotjerivati, a i neka me Dylan malo vidi kako prirodno izgledam!
U tom raspoloženju, zavezala sam kosu, nisam se uopće našminkala i obukla sam neke stare hlače.
Kad sam se nakon toga pogledala u ogledalo, jako sam se uplašila!
Brzo sam se vratila u kupaonicu bar malo našminkati, jer iako su u močvari sami škorpioni i zmajevi, ipak se s tim Romulićem nikad ne zna...možda se iznenada vrati!
Ako uzmemo u obzir zakon nad zakonima-Murphyev zakon, što se ja manje dotjeram , to će se netko s kamerom, više pojaviti!
Tako da sam se ipak odlučila urediti, a ne da ptice močvarice budu fotogeničnije od mene!


>...............................


U dotjerivanju me prekinuo novi poziv grofa Drakule tj. krsne kume! U kojem me je prozivala za probleme s vremenom, tj. da stalno kasnim. Bila sam bezobrazna i rekla sam joj da je točnost izmišljena u Japanu, a u Evropu se iz Japana prenijela nepoznatim putem i po mom shvaćanju odnosi se najviše na konobare i poslugu, a nikako na mene i ostalu aristokraciju plave boje krvi, pardon, kose.
- Kakva bi to bila plavuša koja malo ne kasni?- pita mali Ivica.
- Neprirodna, Ivice!


>..................................


Uglavnom, ja sam, kao svaka normalna prirodna plavuša, opet malo kasnila.. pa sam nakon telefonskih prodika ipak odmah krenula, iako sam imala našminkano samo jedno oko i pola usta, ali nisam se brinula.. Namjeravala sam se šminkati dok čekam na semaforima, to stalno radim!! Do grada imam jedanaest semafora, to mi je taman dovoljno!
Uskočila sam u auto, a Murphyjev zakon me je već vrebao iza prvog ugla: na svih jedanaest semafora bilo je zeleno svjetlo!!
Zahvaljujući zelenom valu koji se pojavljuje samo onda kad ga nikako ne trebaš, stigla sam vrlo brzo pred hotel i počela tražiti slobodno parkirno mjesto.
Ispred mene su prošla tri japanska turista, bili su ziher Japanci, ali nisam ih mogla spolno definirati, jer su svi Japanci isti i nose iste male crne hlače! Dok mi, šminkerice iz Evrope i Amerike, nosimo male crne haljine, Japanke nose little black hlače! Ali, bili su jako simpatični i onako hiperaktivni, kakve su ih njihovi bezbrojni šintoistički bogovi dali, živahno su se kretali sim-tam i vukli neke velike žute kofere, made in Japan!


>.................................


Nadam se da će se kod nas u dolini dobro provesti i da ćemo im biti dobri domaćini! I da neće biti nekih problema, jer u Japanu je sve naopako: pišu s desna na lijevo, a čula sam i da niječno odmahuju glavom kad misle „ DA“...Ha!!..doduše, kad bolje razmislim i ja to radim, ali samo.. ovaj.. kad su u pitanju „one stvari!“ Japanci još svašta rade kontra,zaboravila sam sve podatke, ali nadam se da će se kod nas snaći i svladati sve kulturne razlike!
Negdje u samoj blizini hotelskog parkirališta, crna mačka mi je prešla preko puta, ali ja ne vjerujem u te vradžbine!


>............................


Olako sam zanemarila crnu mačku, jer na parkiralištu ispred hotela nije bilo ajnci jednog slobodnog mjesta. Tako da sam opet neko vrijeme kružila..i polako gubila živce..nemam više vremena, gunđala sam, moram se došminkati u vožnji, jer imam našminkano samo jedno oko i pola usta, i ličim na onog klauna iz cirkusa Moira Orfei, što se pola smije, a pola plače!
Baš sam zatvorila jedno oko i zinula da namažem trepavice, kad sam začula tupi udarac i zatim mi se smrklo pred očima...jaoo, izgleda da sam u nešto udarila! Crni tuš za oči, koji sam držala u ruci zajedno s maskarom, od udarca mi je prsnuo po licu, ali nisam se stvarno sad imala vremena gledati u ogledalo..
Jedva sam otvorila oči, usta su mi ionako bila već otvorena od šminkanja i ugledala ispred sebe, još uvijek mutno, dvije osobe, koje su se niotkuda stvorile ispred mog auta. Točnije, nisu se stvorile niotkuda, nego, ako me oči ne varaju, iz Japana!!..Samo, ako se dobro sjećam, maloprije ih je bilo troje..treća živahna japanska osoba je negdje, tko zna gdje, nestala?


>...............................

A od ove dvije preostale osobe, jedna se sama spolno definirala kao žensko, jer je vrištala i pokazivala na nešto ispod mojih točkova...Osim ako i to nije u Japanu kontra, pa muškarci vrište, a žene drže jezik za zubima!!
A meni su u stomaku počeli zvrndati leptiri i stonoge ..jedno sedamsto leptira sa tisuću četristo krila i još cirka petsto stonoga, svaka sa sto nogu....
Gackale su mi po stomaku, sve dok mozak ili ono što već imam u glavi, nije registrirao: udarila sam treću japansku osobu, nepoznatog spola i ona/on, sada leže pod točkovima mog automobila! Ali, to nije najgore!
Bit ću prva osoba u povijesti hrvatsko-japanskih odnosa koja je ubila pripadnika prijateljskog japanskog naroda na šminkanju...Znači, sad u Japanu ima 127,053.471 stanovnika, pardon, jedan manje nakon ovog incidenta, znači, 127,053.470 stanovnika.
Gledajući globalno, tamo se to neće ni primjetiti, ali kako ću ja u svom mikrokozmosu živjeti s tim saznanjem?
Na oči su mi udarile suze i pomiješale se sa crnim tušem prolivenim po licu..ali ipak sam smogla snage i izašla iz auta.. osoba koja je do tada vrištala, smjesta se onesvijestila kad me ugledala!!


>...............................


Stanovništvo Japana se naglo osipa od kada putuje u Hrvatsku i uskoro bi moglo imati 127,053.469 komada stanovnika! Onaj jedini preostali stanovnik Japana na tlu malog grada, dok je još živ, sigurno se pitao, u koji tek ja spol pripadam..to se nije moglo razaznati, ispod sveg onog crnog tuša po licu, u kombinaciji sa gumenim čizmama i ofucanim hlačama!
Iako mi je pogled još bio prilično mutan, ipak sam pogledala pod točkove..nisam baš vidjela najbolje, ali zaklela bih se da to ispod točkova nisu bile molekule trećeg čovjeka iz Japana, nego molekule kofera, ako se koferi made in Japan uopće rade od molekula! Ne znam od čega se rade, ali svi su imali istu boju kože!
Taman mi je laknulo, kad vidim: iz hotela izlazi treća japanska osoba i oko vrata nosi plavu plastičnu vrpcu i akreditaciju na kojoj piše: PRESS!!! Gledao nas je kroz objektiv Canon aparata!!
Ja ću se ubiti!!! I to mi je bolje nego da me u ovakvom stanju gleda 127.053,469, pardon, svi su živi, znači 127.053.471 komada ljudi u Japanu!!!!





>.................................................

- 21:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.07.2011.

Gordana Budimir: Seks i Osijek (Cipele su ženama najbolji prijatelj)











6. PIJAC

17.07.2011.

Da me pitate, uvijek bih odgovorila da nemam nikakvih rasnih, religioznih ni spolnih predrasuda. Jednom sam rješavala neki psihološki test u popularnom ženskom časopisu i ispalo je da ne volim autoritete, profesore, vojna lica i državu, nego da imam socijalne komplekse u odnosu na velike gradove, ali mama im ima komplekse.



>..................................




Svejedno, moram priznati da sam imala određene predrasude prema New Yorkeru. Mislila sam da će to biti neko umišljeno lice sa Manhattana, ali on je bio skroz zgodan. Nisam još bila sasvim otkrila kakav mu je status, materijalni i seksualni, ali generalno je bio privlačan, pristojan i fin. Ni traga onim monstruoznim emocionalnim debilima iz serije Seks i grad.
Tako da sam malo, pomalo počela s njim postupati ljudski. Slijedeći dan obilaska po malom gradu, dala sam mu da jede i pije, ali ne baš onako kako je pisalo na šalabahteru od krsne kume. Umjesto ručka u pretencioznom hotelu Waldinger, koji ne podnosim zajedno s gazdom i ukupnom uštogljenom atmosferom, odvela sam ga u Bonus, na šiš-ćevap, među ljude. Krsna kuma, koja je sve pedantno isplanirala i koja forsira etno i snobovske folirancije, će me, vjerojatno, ucmekati kad sazna . A nakon ručka sam ga vodila u jednu malu slastičarnicu iz mog djetinjstva, na šampite i krempite, meni su one naj- etno! Krsna kuma će poslije vodenih kozica dobiti i druge osipe!!


>..............................



Na šampitama mi je palo na pamet da se provozamo motornim zmajevima, a na krempitama sam odustala i ipak pogledala na šalabahter-strava!! Tamo su bile nanizane sve neke štreberske odrednice na koje bih, kao, trebala voditi osobu sa Manhattana: Muzej Slavonije, Galerija, Župna crkva Sv. Petra i Pavla i, of course, barokna Tvrđa sa Kuginim spomenikom!!
Šetnja Europskom avenijom je bila prihvatljiv kompromis između zadanih galerija i moje ideje s motornim zmajevima..tako da smo šetali i gledali secesijske fasade koje nikad do tad nisam pošteno ni pogledala.
Njemu je sve bilo super: i etno- šampite i fasade! Nije da se hvalim, ali neke od vas ću rado podsjetiti: nije važno gdje si, nego s kim si! Možeš biti na Manhattanu ili nekom drugom vrhu svijeta, ali šta ti to vrijedi, kad nemaš mene! Hehe.. pa jel? Moj bivši dragi?
Teškog koraka, došli smo i do galerije..koja je, srećom, bila zatvorena. Odmah sam to javila krsnoj kumi i malo smo se posvađale, mislim, zašto bih ja trebala znati da galerije nemaju radno vrijeme kao shopping-centri? Šta sam trebala skapavati od gladi zbog tamo nekih mrtvih priroda ili Mona Lise, ako je ona uopće u našoj galeriji? Uostalom, dobro da smo se posvađale oko toga, bar me nije pitala koji sam hrvatski specijalitet odabrala za New Yorkera.
Bila sam malo uzrujana i nisam pazila kamo idemo, pa smo tako stigli na tržnicu koju ja od malena zovem pijac!



>...............................


- Vodi ga sama u svoje Waldingere, muzeje i galerije, ja ću ga baš odvesti na pijac!- mislila sam u sebi i svađala se s krsnom kumom, dok je on znatiželjno gleduckao okolo..
Znam da ćete se iznenaditi, ali tokom svog raznovrsnog života, osim što se nisam baš zadržavala po muzejima i galerijama, nisam se puno zadržavala ni na pijaci! A, ne, ne, nije to zato što pijac nije baš idealno tlo za moje štikle od 15 cm, niste u pravu!
Ja sam, uglavnom, izbjegavala pijac, zato što je to jedna stravična medijska zona, za koju se moraš urediti još puno više nego za špicu!
Kad se nađeš na pijaci, ti nikad u stvari ne znaš iza koje tezge se umjesto kumice krije kamerman i kad će ti njegova kamera izletjeti pred nenašminkano lice iz zelenih glavica kupusa i salate! A mikrofon iz onih velikih krizantema, zajedno s novinarom koji te ozareno počne ispitivati šta misliš o trenutnim cijenama luka, poriluka i paprike. Osim što loše izgledaš, ispadneš i totalni kreten, jer tko još može nenašminkan misliti o poriluku!
Za razliku od mene, druge kategorije stanovništva, one koje vole medijsku prisutnost, obožavaju pijac! Npr. političari su segment stanovništva za koji imaš osjećaj da naprosto ne silaze s pijaca..em su potpuno usvojili žargon, pa ga koriste kad god pričaju sa neistomišljenicima, em ih svaki božji čas moraš gledati u predizbornim kampanjama, kako kupuju sir i vrhnje i čavrljaju sa svojim kumicama. Koje obično ne mijenjaju, pa jednu te istu kumicu imaju godinama, za razliku od stranke koju često mjenjaju. A kamermani sve to snimaju: političara s kesicom u ruci i kumicu s maramom na glavi!



>...............................



Od ostalih kategorija stanovništva koje vole pijac, tu su još i putopisci, naravno, s kamerama!
Tako da mi je ta stravična medijska prisutnost na našoj pijaci, jako naporna! Nekoliko puta sam nesmotreno došla na pijac, s raščupanom kosom i podočnjacima i kamere skrivene iza glavica kupusa su me uhvatile u krupnom planu. I poslije prikazale u TV vijestima, u udarnom terminu, kad svi iz malog grada gledaju vijesti.
Telefon mi je zazvonio odmah nakon TV prikazivanja. A sa druge strane? Ah, pa moje najbolje neprijateljice.
Užasno veselim glasovima, cvrkutale su u slušalicu:
- Draga, jesi to ti sad bila na TV? Mislile smo da si ti, ali uopće ne ličiš na samu sebe! Jesi to nešto bila bolesna? Zašto si izlazila iz kuće? Jesi to jutros možda i povraćala?
Tako da sam sad sa stanovitim veseljem skrenula na pijac. Imam i prekrasnu frizuru, bila sam i u solariju! Konačno izgledam reprezentativno za pijac i kamere iz kupusa, a imam i zgodnog New Yorkera, kao najpoželjniji mogući accessories za najbolje smrtne prijateljice!
Tako vesela stupila sam na pijac...a kad tamo!!



>................................



Život je stvarno stari kučkin sin! Trebala bih to već znati!!
Na pijaci, normalno, nije bilo ni političara,ni putopisaca, o kamerama i smrtnim prijateljicama da i ne govorimo! Jedva da je bilo i onih glavica kupusa!
Umjesto njih bilo je samo more kumica! A nad njima sam se totalno zaprepastila! Nisu uopće imale zavezane marame na glavi, nego su bile pretežno isfenirane ili na razne druge načine pažljivo počešljane. Ali, to nije bilo sve!
Većina njih govorila je engleski, i to puno bolje nego ja! New Yorker se s njima živ napričao! I davale su mu da isprobava sir i vrhnje, i mahale fen-frizurom, i cerekale se s njim, štajaznam, nisam ni razumijela sve riječi koje su one znale!
A jedna kumica koja je prodavala cvijeće, cirka 23 godine, sa prekrasnim zlatnim pramenovima i dugačkim ružičastim, geliranim noktima u boji svojih ruža, još je i sama imala rodbinu na Manhattanu! Kod koje je već bila, i kod koje će, hehe, uskoro opet ići! Jedva sam ih razdvojila da ne dogovore susret u New Yorku i ne razmijene brojeve telefona! I poklonila mu je ružičastu ružu, a mene je ignorirala! Jedino me je na engleskom sa besprijekornim naglaskom zamolila da je slikam mobitelom, dok je New Yorkera privila na grudi broj 4 ili 5, nisam sigurna! Tako da sam odahnula kad smo se uspjeli udaljiti!
A on je bio oduševljen pijacom i našim malim gradom. I našim kumicama, koje ne nose kesice, pardon, nervozna sam čim se sjetim, tj. ne nose marame na glavi, nego su lijepe i isfenirane i govore engleski!



>................................




I nekoliko milijuna svjetlosnih godina su simpatičnije od onih manekenki sa špice.
Ja stvarno više ne znam kud ću s njim, nigdje se baš ne provodim, ni na špici, a, eto, sad kad sam dotjerana i prekrasna, ni na pijaci!
Možda zbilja neki muzej?
Moram pogledati na šalabahter!



>................................

- 13:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.07.2011.

Gordana Budimir: Seks i Osijek (Cipele su ženama najbolji prijatelj)















5. ŠPICA II


5.7.2011.

Bilo je tu, na našoj maloj špici, domaćih zvijezda, nogometaša, pripadajućih manekenki i bivših misica, ostalih sportaša, zatim odvjetnika, poduzetnika, političara, pa onda playboya, tatinih sinova za koje nitko ne zna čime se bave..jedino nije bilo baš kemičara ili inžinjera, ako ih je u malom gradu još uopće ostalo..
Uglavnom, bilo je podne, sunce iznad Rakove obratnice, raj na zemlji..A ispod sunca, moji sugrađani su nonšalantno stajali na špici u velikom broju i izdaleka ličili na nezainteresirani ljudski bedem..


>....................................



Ako biste se malo približili i bolje pogledali, primjetili biste da kompletan bedem nosi jako crne naočale s potpisom, ispod kojih se uglavnom ne vidi da li vas pažljivo kibi ili vas uopće ne benda.. Poneki slučajni turist bi možda imao osjećaj da ga bedem ispod crnih naočala oštro skenira, a ja vam mogu reći da su x-zrake, koje je gospodin
Wilhelm Conrad Rontgen otkrio 1895.g. dječja igrarija u odnosu na bedem..

>.............................


New Yorker i ja smo se jedva nekako provukli kroz taj perpetum mobile i baš nigdje nije bilo mjesta, nego u samom samcijatom centru kavane i gradske špice. I tako sjednemo na to najopasnije mjesto u gradu. Baš smo bili dobar par!!
Jedino što sam se nekako osjećala kao buba na špenadli ispod mikroskopa. Svuda oko nas –moji sugrađani- nositelji nonšalantnog i tolerantnog mentaliteta!
Malo gledam okolo: tik do nas, za susjednim stolom, sjedi gazda popularnog kafića sa tri curke- nekakve manekenke..

>............................


Dok ja u njih koliko-toliko gledam, reklo bi se da mi za njih uopće ne postojimo..Zato okrećem glavu na suprotnu stranu i tolerantni mentalitet za susjednim stolom smjesta dolazi do izražaja:
- Vidi onu budalu – (to ja)- opet ima novog frajera! - kaže jedna curka-manekenka sa plavim pramenovima u tri boje.
- Jooj, tko joj je sad taj, nikad ga nisam vidjela! - kaže druga manekenkica, rodom iz okolice malog grada.
- Nemam pojma, ček da bolje vidim! - kaže prva i skine crne naočale na trenutak. A imala je prodorne zelene oči.- Stvarno ne znam! - kaže i vrati naočale sa zlatnim slovima Gucci.
- Misliš da je neki strendžer? – javi se i treća ljepotica, pobjednica natječaja za Miss bazena Slavonije i Baranje. A glas joj je bio razvučen kao kauguma koju je napadno žvakala.
- Ne bih rekla – kaže manekenkica iz okolice – meni izgleda neki izgubljen, kao da je došao sa sela u veliki grad!
- A i ona mi se nešto ofucala – nastavi zelenooka – nekad je bila zgodna, a vidi je sad..i stalno ima neke nove frajere! Otkad se razvela kao da je poludjela..i gdje god odeš, naletiš na nju s novim frajerom!..A nije mi više nikakva, nego hvata frajere na lovu!..

>....................................




- Ja sam čuo da je skoro bankrot – javi se i gazda popularnog kafića, koji je do tad bio uronjen u vlastiti iPfone, na kojem je neprestano nešto čačkao, a zatim nastavi uz zvuk novopridošle poruke – firme joj loše stoje, a s onim koncertom što je organizirala potpuno je zaronila! Navodno je samo ZAMP-u dužna 100 milja kuna!
- Koji je pa to koncert ona organizirala? – vrisne zelenooka i uhvati se za zlatnu extenziju.
- Zdravka Čolića ili Harija, zaboravio sam koji od ta dva, ali ako vas zanima mogu pitati Cakija, on zna – i smjesta se primi za iPhone da nazove Cakija.
- Jooj, da – smiri se zelenooka – ja sam čula da se kefala s Čolom! Al nisam znala da je ona to organizirala!



>.........................

>
- I nije! Ona je organizirala Harija, al to je nešto sumnjivo kako je ona to dobila i tko joj je to namjestio ! Čula sam svakakve priče o tome kad sam se natjecala na bazenima! – kaže Miss bazena.
- Caki kaže da je radila Harija - objavi gazda koji je s Cakijem na iPhoneu i simultano prevodi - Šta kažeš Caki? Ma nemoj!!
- Šta kaže??!! –pitaju sva tri manekenke napeto.
- Kefala se i s Harijem!! Al ima tu još svega, Caki će nam sve ispričati, on sve zna! – kaže vlasnik kafića i iPhonea.
- Strava! Ma, ni Čola, ni Hari mi više nisu nešt! – kaže Missica.
- Ni meni! Ja ih ne bih pokupila ni s poda neke provincijske diskoteke! – kaže manekenkica iz okolice.
- Ni ja! – kaže zelenooka i zakoluta zelenim očima.


>...............................



Neko vrijeme tišina, zatim zvoni mobitel, ovaj put crni BlackBerry..
- Hallooo – kaže mazno i razvučeno Missica, ali kad shvati da s druge strane nije obožavatelj, vrati se svom prirodnom glasu i mentalitetu... – Di ste u p. materinu? Čekamo vas već pola sata! Kako u Pressu, pa nismo se dogovorili u Pressu, kozo jedna! A koga tamo ima? Ma nemoj! A s kim je? Ma, jooj, to ti je neka kurveštara, svi su s njom spavali! Evo i Pero je s njom spavao, jelda Pero?
Pero, vlasnik popularnog kafića, koji je po svojim vlastitim iskazima sa svima spavao, potvrdno klima glevom. Al odmah zatim vrati glavu nad svoj iPhone – stigla je nova poruka.
- Ajd da ste se smjesta nacrtali!! Čekamo vas još deset minuta, ovdje je strava dosadno! Idemo u Siestu vidjeti koga tamo ima, a tamo je i Caki koji nam ima nešto ispričati..Ma, za onu glupaču, što je radila Čolu, izgleda da se kefala i s Čolom i sa Harijem, i sa svima, tako i dobiva te koncerte! – nastavi Missica i brzo prekine jer je tokom razgovora i ona čula zvuk poruke.


>..............................



Opet neko vrijeme tišina. Svi gledaju u mobitele i čitaju poruke. Misica je prva završila, pa kruži pogledom ispod naočala.
- Vidi kretena što stalno zuri u nas! Kao da je stvarno prvi put u gradu! – kaže zatim polako, gledajući u New Yorkera.
- Čudno je i obučen. Sav je neki jadan, tko zna iz kakve je taj selendre! – kaže jedna curka- manekenka.
- A vidi nju što se cereka prema nama, sigurno nas ogovara! – kaže druga.
- Al je našla frajera, potpuno je zbunjen! – kaže treća.
- Glupača! – kaže prva.
- Poruka!! – kaže Pero.
- Seljačina! – kaže manekenka iz okolice i okrene s prezirom glavu od New Yorkera i mene.

Zatim ustaju, odmjeravaju nas iz visina, svi osim Pere koji gleda u mobitel, i odlaze u drugi kafić.

>.........................


A New Yorker se znatiželjno okreće za njima i dobroćudno smješka.
- Nice people! – kaže.
Jes, jess, zlatni su – kažem ja – naša zlatna osječka mladež!

I nasmiješim se prema njemu. A on znatiželjno i veselo žmirka prema meni, na podnevnom osječkom suncu, ne vadeći uopće mobitel iz džepa za vrijeme kompletnog kofi rituala.
I mislim da mi se upravo u tom trenutku nekako počeo sviđati.




>.............................................


- 00:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 28.06.2011.

Gordana Budimir: Seks i Osijek (Cipele su ženama najbolji prijatelj)














4. ŠPICA

28.06.2011.

Stvarno je bilo dosta dosadnih tema, gospodarstva, stanovništva, povijesnih činjenica i društveno-političkih okolnosti doline i malog grada.
Vrijeme je da krenemo u konkretniji obilazak i upoznamo obične i neobične ljude koji tu obitavaju.
Odmah na početku, moram vam reći, da ljudi iz doline imaju odličan image. Kao osnovna obilježja imagea možemo istaknuti pojam „ duše panonske“, koja se proteže stoljećima u pričama, usmenim predanjima, a u novije doba u pjesmama mojeg kolege Đorđa Balaševića i mene tj. mojim pjesmama.



>......................




Da bih vam malo potpunije opisala ljude i običaje moje zelene doline, ja ću krenuti od jedne svoje pjesme koja se zove Anglo-slavonska,a koju pjeva popularna grupa Crepes Suzette.



>......................


U pjesmi se radi o jednoj šminkerici iz našeg malog grada, a vi pogodite tko bi to mogao biti, i o jednom New Yorkeru. Kako biste sve bolje shvatili, moram vas upoznati sa širim kontekstom pjesme tj. događajima koji su prethodili nastanku iste.
Neki New Yorker sa Manhattana trebao je doputovati u dolinu, i to ne kod mene, jer ja nisam imala nikog preko Atlantskog oceana, nego kod krsne kume od strinine mlađe sestre. To je bila neka obiteljska zavrzlama i s ove i s one strane Atlantika, tako da uopće nisam mogla pratiti sve te obiteljske veze i šta New Yorker uopće dođe krsnoj kumi od strinine mlađe sestre. Ja s tom krsnom kumom nisam imala neke naročite veze, nego mi se ona uvijek pojavljivala u životu kad joj je nešto trebalo.


>..................................


Baš uoči dolaska New Yorkera, krsna kuma je dobila vodene kozice i zarazila cijelu familiju, strinu, strica i sve živo. Tako da su New Yorkera morali smjestiti u hotel, a meni su namijenili ulogu turističkog vodiča tj. da ga vodim okolo po dolini i pokazujem mu prirodne ljepote i znamenitosti.
Ajoj! Nemate pojma koliko me to nerviralo! Bila sam živčana kao chihuahua! Normalno, nisam to napisala u pjesmi, nego sam u samoj pjesmi poštovala stereotip dobroćudnih i toplih ljudi iz doline, pa sam sebe opisala kao vedru, nonšalantnu i tolerantnu osobu.. A izvan pjesme sam šizzila!!


>.............................


Kao što već znate, u to doba sam bila vlasnica bezbrojnih d.o.o.-a i nisam baš imala vremena izigravati turističkog vodiča. Osim za bogate, zgodne single iz New Yorka..samo tada još nisam znala da je zgodan i bogat.. Zamišljala sam nekog blazirano-superiornog tipa koji tamo živi s pogledom na Central park i koji je sad doputovao kod nas na kraj svijeta na safari.


>.............................


Kako sam u to doba zbog posla puno putovala, bila sam malo izgubila vezu sa rodnim zavičajem, tako da mi je familija od krsne kume napisala plan turističkog obilaska na šalabahter..I to pod očitim utjecajem temperature i vodenih kozica : u planu su bile sve neke meni gotovo nepoznate destinacije- muzeji, galerije, a zatim etno-sela i ritovi koji bi New Yorkeru mogli djelovati egzotično i zanimljivo..Ali, ne i meni!!
Tako da sam u nastupnom susretu sa New Yorkerom odlučila ignorirati šalabahter i najprije ga odvesti tamo gdje sam najbolje poznavala prilike: na gradsku špicu-žilu kucavicu našeg malog grada!
A baš su bili idealni uvjeti za špicu: sunčan dan, oko podne..


>.............................


Nakon što sam New Yorkera dočekala, smjestila sam ga u hotel koji se nalazi baš u neposrednoj blizini špice. Pričekala sam ga da se raspremi i istušira. Kad se nakon toga pojavio bio je odjeven najviše za safari, a najmanje za podnevnu špicu u malom gradu.
Jer, nepisano pravilo naše male špice je da se moraš abnormalno dotjerati! Žene dolaze užasno isfenirane, nakvarcane i našminkane, a nije uopće neobično vidjeti čitave grupe žena koje izgledaju kao da će im za 12 min. Sean Penn osobno uručiti Oscara.


>.............................
unique glitter graphics

Muškarci izgledaju nešto ležernije, ali kada biste im pretresli traperice i majice ne biste našli ništa ispod Diesela, Mustanga i ostalih važnih svjetskih markica, jedino im u džepovima ne biste baš ništa našli tj. džepovi bi bili potpuno prazni!
Mogu misliti kako se naš New Yorker osjećao! Za američke oči naviknute na šljokice, sjaj i blještavilo samo na filmskim festivalima i dodjelama Oscara, bila je to prava senzacija: nepregledna gomila beskrajno dotjeranih ljudi stoji na ulici u sred bijelog dana, točno u podne, po srednjeeuropskom vremenu!


>.............................


- Jel kod vas danas neki praznik? – pita New Yorker zbunjeno.
- Oh, nou - kažem ja. - To su naši narodni običaji da se tokom dana odahne sat-dva na suncu i popije dupla kofi!
Iako se ni sama nisam baš najbolje uredila, ipak sam hrabro s New Yorkerom zakoračila među dotjerane sugrađane!
Šta je dalje bilo?
Hehe, see you!



>...................................................


- 01:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 22.06.2011.

Gordana Budimir: Seks i Osijek (Cipele su ženama najbolji prijatelj)












DRUŠTVENO-POLITIČKI UVJETI MOJE ZELENE DOLINE


22.6.2011

Djevojke iz centra Londona ili New Yorka, ako su uopće čule da postojimo, obično misle da smo mi, ex-yu riboni, živjeli iza neke željezne zavjese, u mračnom komunizmu.
Međutim, mi smo živjeli na svojoj razmeđi istoka i zapada, baš genijalno: pomažnjavali smo i od istoka i od zapada najbolje fore i bili smo jedna optimalna verzija, koju još i danas ponekad sanjam. Ne kažem da je sve bilo idealno, ali sumnjam da je i sam raj idealno društveno uređenje, bez ikakvih nepravdi.


>..................................



A kako je u stvari bilo? Naravno, nećemo zalaziti u dublju prošlost, kad su ovim prostorima harali Rimljani i Turci, nego ćemo se zadržati na novijoj povijesti doline.
U ta, ne tako davna vremena, kod nas je na totalnoj vlasti bio jedan hedonistički predsjednik. On je, drage moje šminkerice, i sam bio veliki šminker i sigurno bi vam se svidio.
Volio je luksuz, jahte, mercedese, svoj privatni mir na privatnom otoku bez paparazza, a najviše od svega je volio filmske zvijezde. Naročito filmske glumice, isto kao i Kenedy.

>..................................


Tako da nam je to jedna generalna dodina točka između istoka i zapada: svi svjetski predsjednici, odakle god dolazili, izgleda vole glumice.
Naš predsjednik-šminker, volio se družiti sa zvijezdama i celebritiesima: Elizabeth Taylor, Richardom Burtonom , Sofijom Loren i pozivao ih je na svoj privatni otok, gdje su zajedno tulumarili.

>.............................


Kako je volio trendove i mondeni život svjetskog jet-seta i bio prilično cool za jednog komunistu, nije ni nama branio da pratimo filmske zvijezde i američku popularnu kulturu.
A to tada nije bilo sasvim u skladu s Komunističkom Partijom koja je bila podozriva prema američkom kapitalizmu i općem i kulturnom imperijalizmu.

>..................................

U isto vrijeme, preko brda i dolina, daleko u Rusiji, živio je neki mračnjak, Josif Visarionovič Staljin. Njemu je Tito sa svojom šminkerskom državom jako išao na živce, zato što je jet-set volio našeg predsjednika, a njega, Staljina, nitko nije volio. Nije poznato da li ga je uopće voljela i rođena majka , ali bi moderna psihijatrija sigurno imala što reći na tu temu.

>.................................


Staljin je počeo drobiti našem predsjedniku za glumice i državu, a naš je predsjednik bio baš pravi frajer i faca i rekao je. NE!! kad je Josif tražio od njega i od naše države da se više ne druže s glumicama. I prijetio da će nas napasti.. I da će dovući topove i rusku zimu, tu kod nas, na jug.
Ali, nije se usudio jer je naš predsjednik već jednom izašao na kraj sa sličnim profilima i nadmudrio kompletnu Hitlerovu menažeriju kao posljednje budale (što su i bili.)

>................................


I tako je nastavio da pušiti svoje cigarilose na jahtama sa Richardom Burtonom i Elizabetom, a mi uživati u r'n'rollu, minicama,hulahopkama i ostalim tekovinama zapadne kulture.



>................................























.

- 00:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 18.06.2011.

GOSPODARSTVO I STANOVNIŠTVO MOJE ZELENE DOLINE

Gordana Budimir: Seks i Osijek (Cipele su ženama najbolji prijatelj)












GOSPODARSTVO I STANOVNIŠTVO MOJE ZELENE DOLINE

18.6.2011


Drage moje šminkerice, vi sigurno ne znate čime se bavi stanovništvo moje zelene doline i koje su glavne gospodarske grane. Ali ništa zato, nemojte se uzbuđivati, jer ni pisci udžbenika o tome nemaju pojma. Oni misle da se mi ovdje bavimo poljoprivredom, ali tu se nitko time ne bavi. I zato ih molim da prestanu s klišejima.
Vlada, isto kao i pisci udžbenika, nema pojma čime joj se narod bavi, pa ih lijepo molim da se skoncentriraju i obrate pažnju gdje žive i vladaju.


>..................


Iz navedenih razloga, ovim putem obaviještavam pisce udžbenika i Vladu da u dolini ne prevladavaju ratari i stočari, nego vlasnici d.o.o.-a i manekenke. Ostalo stanovništvo čine direktori, konobari, trgovci i agenti u pozivnom centru.

Ne bih ovom prilikom zalazila duboko u povijest, nego bih se zadržala na novijim povijesnim vremenima, kada je prodorom kapitalizma u dolinu iz iste počele nestajati poljoprivreda.
Malo-pomalo, iz doline su totalno nestale njive, krave i popratni poljoprivredni rekviziti, a trava se jedno vrijeme mogla naći samo u obliku marihuane. Nitko više nije htio obrađivati zemlju, nego su pod utjecajem novih kapitalističkih prilika, svi htjeli biti Donald Trump i Black Carrington, svejedno što su još prekjučer čuvali krave. Koje su skoro izumrle u dolini.

>..............................


Od mlađe populacije doline, rijetko tko je još uopće znao kako izgleda krava, a određeni postotak djece i adolescenata je mislio da je krava ljubičaste boje, jer su je takvu vidjeli u reklami za Milka čokoladu. U kojoj neka šminkerica iz stakenog ureda sanja netaknutu prirodu. Takve netaknute prirode je kod nas bilo u izobilju, jer je stanovništvo sa sela bježalo u gradove.


>.................................


Nakon oslobođenja od okupatora 1995. god. dolazi do nevjerojatnih migracija stanovništva sa sela u bilo kakav grad, pa tako i u naš mali grad. Novopridošlo seosko stanovništvo postepeno je počelo potiskivati starosjedioce, tj. građane malih i velikih gradova. U dolini je nastala opća ludnica.
Građani su nestali sa ulica gradova, krave su nestale sa pašnjaka, a gljive su prestale nicati kao lude poslije kiše. Umjesto gljiva, počeli su na isti način, tj.kao ludi, nicati d.o.o.-i po dolini.


>............................


D.o.o.-i su strelovitom brzinom ušli u modu. Svaki stanovnik doline uskoro je imao po nekoliko d.o.o.-a, a neki i po dvadeset i šest. Situacija se proširila na cijelu zemlju, a jedan predsjednik Vlade ni sam nije znao koliko d.o.o.-a ima.
Većina stanovnika doline, počela je putem d.o.o.-a trgovati svim i svačim: odjećom, sandalama, tepisima, iglama, lokomotivama i mrtvim fratrima. Puno su putovali po svijetu i nakon nekog vremene totalno su se otuđili: više nisu imali blage veze s prirodnim predispozicijama doline.
Niti Vlada, a niti bog Isus, nisu više znali kako da vrate poljoprivredu u modu na pozitivan način.

>.............................


Jedan predsjednik države koji je htio da samo njegova obitelj i još par njegovih kumova imaju d.o.o.-e, uveo je represivne mjere. Pod njegovom vlašću došlo je do osnivanja Financijske policije i raznovrsnih inspekcija za koje je Sveta Inkvizicija bila romantična sjena male bebe.
Krvoločni inspektori i još krvoločnije inspektorice upadali su u središta malih d.o.o.-a kao u središta narko-kartela, ceremonijalno ih pretresali i zatvarali jer su u njima nalazili igle, lokomotive i mrtve fratre bez nekakvih naljepnica.

>...............................

Siroti novopečeni vlasnici d.o.o.-a koji su tek našli svoje mjesto pod suncem zelene doline, počeli su veći dio vremena svog života provoditi kod sudaca za prekršaje. Više se nisu imali vremena baviti biznisom.
Prosječni stanovnik doline bio je 60 do 70 puta godišnje kod suca za prekršaje i malo-pomalo postao čovjek van zakona. U dolini je postalo lakše dilati drogu, nego imati svaku naljepnicu koju je tražio Državni Inspektorat.


>.............................


Kao klasični knock-out domaćem vlasniku d.o.o.-a, Vlada je s jedne strane gradova dovela strendžere i njihove shopping centre veličine malog Marsa, a s druge strane, Kineze u njihovom prirodnom tj. bezbrojnom stanju. Sad su samo oni prodavali Nike patike i mrtve fratre, naravno, bez naljepnica! Strava!!



>.................................


Tako su u dolini propali d.o.o.-i.
Nastao je, drage moje, opći bankrot. Većina stanovništva je bankrotirala, a s njima i spisateljica ovih redaka. Koja dobro poznaje situaciju jer je i sama imala šesnaest d.o.o.-a. Ali je pod utjecajem raznih sila i Državnih Inspektorata postala kriminalka.


>.................................


I sada nema pojma čime bi se dalje bavila. Nadam se da ni Vlada ni nitko od mene ne očekuje da sad zavolim selo i ratarstvo i stičarstvo. Krave shvaćam samo u obliku cipela i kožnih jakni. Jedini kompromis na koji pristajem u zamjenu za lovu i d.o.o. je da sad sama kuham i da pišem kao Carrie i kao Lana.
Za filmsku ili zvijezdu r'n'rolla sam zbilja već prestara




>..............................

- 21:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.05.2011.

Hello

Gordana Budimir: Seks i Osijek (Cipele su ženama najbolji prijatelj)









Helou, dobro došli na blog Seks i Osijek (Cipele su ženama najbolji prijatelj)...konačno sam se blogirala jer mi je već dosta svega..i Carrie i Samanthe, New Yorka i Londona, i one tamo Lane Biondić.

Svi već znamo sve..svaki komadić Manhattana, takodjer znamo napamet sve rečenice koje izgovara Carrie i one tri njene frendice-vješalice za seks i odjeću..o Lanici da i ne govorim..dala nam je minuciozne upute što je in, a kaj je out u domovini i velikom gradu.

A mi po periferijama i malim gradovima? Mi ne spadamo u materijal za opisivanje i identificiranje? Tko je još čuo za mene i Osijek? Tamo neki mali grad na kraju svijeta? Carrie sigurno misli da smo u Africi i da nemamo ni asfalt, ni cipele. Lanica zna da imamo asfalt, ali je sumnjičava glede broja i kvalitete cipela.

E, pa, dosta mi je svega! I New Yorka i pogotovo Zagreba i sad ću detaljno izopisivati svoj mali grad, kad nitko drugi neće!!



>....................................


Dakle, draga Carrie i draga Lana, ostale plavuše i svjetske šminkerice, odlučila sam vas provesti kroz svjetla i tamu jednog malog grada, od periferije do špice..
Dobra sam poznavateljica prilika, asfalta, periferije, cipela..takodjer poznajem društvene, povijesne, kulturne i seksualne osobitosti malog grada. Tako da sam idealan vodič kroz mali grad za Carrie i ostale početnike.

>..............................

_

Idemo od početka- na geografski položaj i slušajte me sad vamo i da mi niste mislile na frajere i cipele!
Ovo ovdje je karta Evrope, a ovo je moj gelirani srebrni noktić kojim stružem po papiru i pokazujem vam gdje se moj mali grad nalazi..Molim bez ježenja zbog struganja noktom po papiru, a zbog geografskog položaja pogotovo!!
Dakle, evo, ovdje malog grada u jednoj velikoj zelenoj dolini, na razmeđi istoka i zapada. Predstavljamo nešto kao glavni grad te velike zelene doline, tak da nismo baš ono totalni seljaci.



Ako je gledate odozgor, npr.iz jumbo jettova, drage moje šminkerice, pogled je spektakularan: dolina je slatka i pitoreskna. U proljeće je sve strava zeleno a zimi ljubičasto. Šalim se, a u stvari provjeravam da li me slušate..jer geografski položaj i osobine tla nisu baš top ten za nas plavuše i šminkerice, ali ne možemo pričati samo o frajerima i seksu.
Znači, ako dolinu gledate iz jumbo jettova sve pet, ali ako se spustite na pistu malog grada i pogledate ga sa svojih 185 cm ( 170 cm visine + 15 cm štikle), stvari nisu više tako bajne: grad nije neka slikovnica ali ima osnovne elemente- bolnice, škole, kina, kazališta i kineske restorane..i za razliku od Manhattana imamo 17 parkova u ukupnoj površini od 394 000 m2.. hehe..




Naseljavanje je trajalo stoljećima i sad se grad nalazi na desnoj obali rijeke Drave, gdje su uz tu romantičnu rijeku stanovnici osnovali bezbrojne kafiće i razvili sjedilački način života.

To bi bila i najspecifičnija razlika između našeg i ostalog svjetskog stanovništva..dok svjetsko stanovništvo pretežno nervozno žuri ulicama s hot-dogom u ruci, naše domaće stanovništvo bezbrižno sjedi na podnevnom suncu u bezbrojnim kafićima. Atmosfera je ležerna, a klima pitoma i blaga, idealna za sjedenje.







Samo stanovništvo čine uglavnom bijelci, a prema zadnjem popisu stanovništva bilo je više žena. U cijeloj regiji u porastu su žene, naročito manekenke.

Imamo image da smo topli i tolerantni, ali ne bih se u to baš zaklela. Ljudi su danas svuda živčani, od Aljaske do Tibeta i Indije, gdje je u današnje vrijeme i sam Dalaj Lama, vjerojatno, u stresu.


>



Eto, toliko...slijedeći put- gospodarstvo i stanovništvo, pa tek onda torbice, parfemi,cipele i seks. Drage moje šminkerice, ima da upoznate male gradove, predgrađa, miris jorgovana i zaprške u rano predvečerje, dok se bijeli veš lagano ljulja na štriku, što ste do sad vidjele samo u rock spotovima! Pusa!










































.

- 23:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Listopad 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (1)